Samo sama

среда, 14. септембар 2011.

| | | 7 komentari
Opet stvaram svoj oklop. Utrnula sam. Vid mi je opet zamagljen. Vraćam se.
Ljudi mi smetaju. Preveliki su, i previše glasni. Previše isti. Gomila klo(v)nova steže obruč oko mene. Htjela bih da se sakrijem. Očajnički trebam sklonište. Jedno sa dosta sunca i dosta vode.Dosta vazduha nezagađenog ljudskim prisustvom.
Svi ti pogledi, i sva ta pitanja. Svako od tih ljudi očekuje nešto od mene. Očekuju da im kažem ko sam, kuda idem... Nisam u stanju da odgovorim ni samoj sebi, a oni su svuda, puni znatiželje... Gledam ih, tope se, izvijaju, formiraju jedan veliki znak pitanja, a onda se vraćaju u prvobitni oblik, sa tim zastrašujućim osmijehom na licima.  Držim se za svoj strah, za sve propale pokušaje samospoznaje, za prazninu - držim se za sve što imam, ali i dalje tonem.
Pustite me samo da budem sama. Treba mi vremena. Par vijekova. Pa kuda vam se žuri?! Samo vrijeme ima tu moć da da odgovor na svako pitanje. I ne zavaravajte se, vi ste ti koji prolaze, vrijeme stoji. Ono je uvijek tu, vi ste ti kojih neće biti. Svi ste ovdje svratili samo na kratko, a tražite neki put i svrhu.
Ma šta vam ja uopšte pričam. Smo želim da budem sama.